Poznavaoci astroloških prilika su još početkom marta upozorili da nam predstoji težak period. To se, kažu, naročito odnosilo na kvalitet međuljudskih odnosa. Nagoveštavali su mnogo nesporazuma, svađa, uvreda, mržnje… I nažalost, bilo je onoliko toga u svim segmentima društvenog života – od kulture, sporta i umetnosti, pa sve do osnovne matrice – porodice. O politici je iluzorno trošiti reči…
Teško je pravilno opisati stanje u toj oblasti bez koje danas u Srbiji nije moguće ni prosjačiti na ulici. Iako bi trebalo da bude suština postojanja stranaka, ideologija kao da je s ovih prostora iščezla još u doba paleolita, a više ni „male Đokice” nemaju dilemu da se u partije, posebno one vladajuće, učlanjuje isključivo iz suvog interesa. Međutim, ono što najviše para uši je netrpeljivost koja se oseti u svakom verbalnom sučeljavanju tobožnjih predstavnika građana.
Ni u svetu situacija nije mnogo bolja. Odnosi između velikih sila nisu bili lošiji od pada Berlinskog zida. Dok kriza u Ukrajini eskalira, moćni svetski lideri svakodnevno razmenjuju sve brutalnije uvrede. I ko zna kako će se sve to završiti. (Neće se, valjda, opet tući preko naše nejake grbače?)
U godini na izmaku toliko je žuči izliveno oko nas, a tako premalo ljubavi i dobrote – bez kojih ništa vredno i stabilno ne može nastati. Stoga treba duboko da razmislimo pre nego što poželimo da nešto (ili nekog) rušimo i unižavamo, jer kad jednog dana budemo fizički napuštali ovu planetu pamtiće se samo naša plemenita dela, a ne kule i gradovi, bankovni konto, broj zavedenih žena ili muškaraca… Pa da li je ikad igde iko, prisećajući se pokojnika nad odrom, spomenuo njegove poslovne ili ljubavne uspehe, a kamoli to kako je nekog nasamario ili izvređao.
I zato svako treba da se zapita šta će ostaviti za sobom i da li će njegovi bližnji imati od čega da mu sastave oproštajni govor.
J. Filipović
Pratite nas