U izdanju „Legende” iz Čačka, prošle nedelje je objavljena knjiga naše sugrađanke Radmile Timotijević pod naslovom „Samo nebo zna”. Reč je o njenom petom romanu – priči o dvoje zaljubljenih koji su se silom prilika rastali na zemlji, ali su se posle mnogo godina ipak sreli na nebu. Upravo se na nebu vodi njihov dijalog o ljubavi, prošlim vremenima, bolnim uspomenama, o istorijskim događajima što su uticali na njihove živote, o novom dobu i novoj mladeži…
Radmila Timotijević je knjigu posvetila Branku Martinoviću, mladiću koji počiva u Brčkom, a koji je preminuo 10. marta 1964, sa tek napunjenih 25 godina. U posveti dalje navodi da je on „život izgubio pod neobjašnjenim okolnostima u Bileći za vreme služenja vojnog roka”.
Kako je ona rekla za naš list, taj roman je šest godina stajao u rukopisu i ona mu se mnogo puta vraćala. Kao i kada je pisala prethodne romane, spisateljica je i ovom prilikom osećala kao da je „tema juri”. Njen cilj je bio da ovom knjigom pošalje poruku da je ljubav neuništiva i da iskra ljubavi ostaje i opstaje uprkos svemu.
Radmila Timotijević je rođena u kraju podno Kopaonika, u opštini Brus. Završila je gimnaziju u Beloj Crkvi, a potom Višu pedagošku školu i Filološki fakultet u Beogradu. Jedno vreme je predavala jezike u Bosni, a nakon toga se preselila u Pančevo, gde i dalje živi. U „Belešci o piscu” ona objašnjava da je odlazak u penziju iskoristila tako što se posvetila svojoj velikoj gimnazijskoj ljubavi – pisanju knjiga, za šta ranije nije imala vremena.
Knjiga „Samo nebo zna” veoma lepo je opremljena, a ilustraciju za naslovnu stranu uradila je slikarka Daša Jovanović.
Dragana Mladenović
Pratite nas