Kako je moguće da neka stranka koja je izričiti protivnik privatizacije bude u koaliciji na vlasti s partijom poput Srpske napredne stranke, koja se ne samo zalaže za to nego i sprovodi hitnu i najširu moguću prodaju svega onoga što je državno ili još uvek društveno vlasništvo? I ne samo da bude koalicioni partner na papiru već i jedan od najistaknutijih i najagilnijih učesnika u pomenutoj „reformskoj prodaji svega postojećeg”.
Ako čuveni naslov Dušana Kovačevića „Šta je to u lјudskom biću što ga vodi prema piću” malo izokrenemo, mogli bismo da postavimo pitanje: šta je to što vodi velike političke stranke prema udruživanju s potpunim marginalcima?
Na predstojećim izborima ipak će se malo toga promeniti. Oko SNS-a će pokušati da se okupi i Kurta i Murta, te da sebi obezbedi egzistenciju; sveže razmrvlјena, takozvana demokratska opozicija (DS, Nova stranka, SDS, LDP, LSV, „Dosta je bilo”, ZZS…), pokušaće da se okupi u jednu ili više kolona da bi uopšte opstala; desnica je već započela nekakvo okuplјanje i zbijanje redova (DSS, „Dveri”, SNP, DPS, SOF…), a oko Šešelјevog SRS-a neće da se okupi niko.
Ako ipak prorade opozicione liderske sujete i koalicionih nagodbi ne bude, može se dogoditi da se sve završi kao u filmskom serijalu o Hajlenderu (Gorštaku), sa onom čuvenom rečenicom: „Može biti samo jedan!”
Z. Sp.
Pratite nas