Feljton
Prilog istoriji panÄevaÄkog roka 1957–1969. (6)
„Medenjaciâ€, „Žetoniâ€, „Baskersiâ€
PanÄevo je 1962. godine, s prvim koncertima „Sanjalicaâ€, poÄelo da gradi svoju scenu.
Te godine je SaÅ¡a Popaz izdao dva singla beskompromisnog roka. Ne postoji nikakav dokaz da su „Vizije†nastale 1960. To je bilo kasnije jer 1960. i 1961. godine nije svirao nijedan bend. Dakle, kljuÄna je 1962. Naredne godine „Vizijama†i „Feniksima†u pomoć stižu „savezniÄki odrediâ€: „Medenjaciâ€, „Baskersi†i „Žetoniâ€, pa tako, 1963, nastaje, figurativno reÄeno, prva rok brigada PanÄeva.
„Medenjaci†(1962):
Zoran Živković kaže da je pre ulaska u grupu svirao na akustiÄnoj gitari rok pesme, kao npr. „bi-bap-ba-lu-la†u gimnazijskoj uÄionici, u ovoj ekipi: Slobodan Stanojević (gitara), Tihomir BireÅ¡ (gitara) i Josip VranjoÅ¡ević, koji je lupao ritam o katedru jer nije imao bubnjeve, a pevao je Stanko Zeng.
DuÅ¡an Nikolić Duca se seća da je te 1961. godine sasvim sluÄajno uÅ¡ao na neku igranku. Svi su Ä‘uskali, zapravo tresli su se kao u transu, Ducina sestra se valjala po podu, a Duca je ostao hipnotisan novim bit-zvukom. Posle partizanskih pesama bio je to Å¡ok za uÅ¡i i mozak.
NeÅ¡to kasnije Duca osniva svoj bend, pod imenom „Medenjaciâ€. To je bila gimnazijska grupa, nastala pod velikim uticajem prvih Å¡kolskih solo nastupa Jugoslava Zvekića.
Duca Nikolić (solo gitara) okupio je ekipu u kojoj su bili: ÄorÄ‘e Å urbanović (basgitara), Strahinja Maksimović (bubnjevi) i Zoran Živković (ritam-gitara). Posle nekoliko meseci Å urbanović i Maksimović napuÅ¡taju bend, a na njihova mesta dolaze Lazar Kovjanić (bas) i Momir Filipović Fića (bubnjevi).
Gitare su bile napravljene od javorovog drveta. Bile su ofarbane u crveno, a vibrato je uraÄ‘en po uzoru na „fenderâ€, s federom nalik onome iz hemijske olovke, samo Å¡to je bio jaÄi i veći. Probe su se održavale u Å¡upi koju su prskali metlicom da bi bila taÄkasta. Zidovi Å¡upe su bili oblepljeni posterima filmskih lepotica, meÄ‘u kojima se isticala Ava Gardner.
Bend je nastupio u novembru 1963. godine u gimnazijskoj sali. Bio je to dan Å¡kole i prvi koncert „Medenjakaâ€.
Izveli su samo dve kompozicije – „Džeronimo†(„Šedouzâ€) i „Labudovo jezeroâ€, tj. obradu na elektriÄnim gitarama koju su pre njih svirali „Zlatni deÄaci†(gledali su ih u Centru za kulturu, gde su imali celoveÄernji nastup).
Sledeće godine su poÄeli i s pevanjem, jer su se pojavili „Bitlsiâ€. Otpevali su „Teriâ€, numeru pevaÄice Tvinkl. Nastupali su po rejonima (kasnije mesnim zajednicama), npr. kod mlina (Å¡esti rejon).
Omladinske organizacije su prireÄ‘ivale svirke u StarÄevu, Brestovcu i ostalim selima. Nastup u hotelu „Srbija†u VrÅ¡cu posebno je organizovan, Å¡to je uticalo na prve bendove u tom gradu, Äija je scena kasnila za panÄevaÄkom. Za doÄek nove 1964. godine svirali su u prostorijama „Ateljea mladihâ€, gde su zaradili prvi novac – predsednik je bio ÄorÄ‘e Zojkić, a dobili su 12.000 dinara. Na repertoaru su imali 20 pesama (uglavnom od „Šedouzaâ€).
U pauzi su nastupali glumci Miroslav Žužić, Velibor Toto Miloradović, DuÅ¡an i Cica Bosnić i Zoran Rotar. Koristili su pojaÄalo marke „kraljevoâ€, sa zvuÄnicima koji su stajali nekoliko metara dalje od glavnog tela, a sve zajedno je iznosilo samo tri vata. Bile su to igranke na kojima se mnogo improvizovalo. Bend je posvetio pažnju i radio-stanicama. Od pola pet do pet po podne svakog dana je emitovana „Mala prodavnica ploÄaâ€, prva emisija Radio Beograda posvećena rokenrolu. Zamenila ju je Äuvena emisija „Sastanak u devet†Nikole Karaklajića i upravo za tu emisiju „Medenjaci†su snimili pesmu „Džoni gitarâ€. Prvi deo snimanja obavljen je u rejonu Centar, a drugi u Domu kulture. U isto vreme su svi koristili jedno pojaÄalo, sa instrukcijama Ljube Matijace u stilu „bas treba da otkidaâ€. Stvar je zabeležena na magnetofonskoj traci i emitovana je na radiju. Bila je to instrumentalna kompozicija.
„Medenjaci†se raspadaju 1966. Sa sobom su doneli profesionalizam, uniformeodela s bedževima „m†i visok nivo muziciranja.
„Žetoni†(1963):
Pod uticajem „Medenjaka†osnovan je joÅ¡ jedan bend u gradu koji svira instrumentale – „Žetoniâ€. Nastali su 1963. godine, a saÄinjavali su ih: Tomislav Stejić (solo gitara), Ratko Bukvić (bas), Dragoslav Stejić (bubnjevi) i ÄorÄ‘e Radić (ritam-gitara). Instrumente su kupili od „Medenjakaâ€, koji su istovremeno bili i uÄitelji rokenrola za „Žetoneâ€. U poÄetku su svirali pesme „Šedouza†i nastupali u rejonima i Studentskom, a 1966. su uÄestvovali na prvoj gitarijadi, kao bend plasiran iza „Feniksa†i grupe „Haskiâ€. Sledeće godine menjaju ime u „Ali, meÄ‘utimâ€, u bend „uleće†Duca iz „Medenjakaâ€, a za bubnjeve seda Mihajlo Vukić Laki. Nastupili su i na drugoj gitarijadi i opet osvojili treće mesto. Kao istaknuti bend imali su turneje po Banatu, kao i stalne svirke u rejonu Gornji grad.
„Baskersi†(1962):
Kako svedoÄi Dragan BoÅ¡ković Gord (bas), u grupi su bili Slobodan Popaz (solo gitara), Vasa zvani Žuća (ritam-gitara) i Vlada Bulatović Bulat (bubnjevi). PoÄeli su pesmama „Šedouza†i Elvisa Prislija, a nastavili obradama „Bitlsaâ€.
Negovali su mekÅ¡u liniju rokenrola i radili su uglavnom bez vokala, i to tako Å¡to su svaku melodiju pevaÄki obraÄ‘ivali. Tu je zasijao Popaz, koji je veÅ¡to i pomalo džezirano svirao te obrade.
Pored nastupa u PanÄevu, svirali su i u Beogradu, u MeÄ‘unarodnom klubu prijateljstva, kao i u „Euridikiâ€, sa „Zlatnim deÄacima†i „Elipsamaâ€. Nastupali su i u Beloj Crkvi, Kikindi, Zrenjaninu i VrÅ¡cu.
Bend poseduje snimljeni materijal koji je trenutno u kući Dragana Boškovića.
NajznaÄajniju svirku su imali u Domu kulture u PanÄevu, zajedno s „Lutalicamaâ€, Äuvenim ženskim VIS-om iz Beograda.
PanÄevaÄka kupaliÅ¡ta (3)
Podsetnik za budućnost
Piše Georgije Milošević
Veliki srpski pesnik i književnik, profesor panÄevaÄke Gimnazije MiloÅ¡ Crnjanski, bio je sentimentalno vezan za panÄevaÄku varoÅ¡. U PanÄevu se rodila, živela je i umrla pesnikova majka Marija. U naÅ¡em gradu je njegov deda po majci Panta Vujić bio varoÅ¡ki kapetan. Ovde se pesnik venÄao (sklopio graÄ‘anski brak) s najlepÅ¡om devojkom u Beogradu – Vidom Ružić. U sreskom sudu u naÅ¡oj varoÅ¡i radio je pesnikov brat Joca kao katastarski Äinovnik. Brat njegovog pradede Teodosije Crnjanski bio je kaluÄ‘er u manastiru Vojlovica, a sahranjen je na manastirskom groblju, gde mu je podignut spomenik...
Voleo je MiloÅ¡ boravke na tamiÅ¡kim i dunavskim obalama, vožnju Äamcem, putovanje do Beograda belim laÄ‘ama.
U eseju „Serbia i PanÄevo†piÅ¡e: „Ja sam kada je proleće granulo polagao diplomski ispit i uspeo da me premeste u Beograd iz PanÄeva. Izgubio sam TamiÅ¡ i ostrvo pred utokom TamiÅ¡a u Dunav. U svom životu zahvalan sam PanÄevu za Äamac i to ostrvo... Ja se sećam PanÄeva i posle toliko godina (50), sentimentalno.
DoÄekivao me mirisom braÅ¡na, mlinom i silosom u pristaniÅ¡tu na TamiÅ¡u. JoÅ¡ je lepÅ¡e bilo u vrbacima na Dunavu. U vodi i nebu koji su mi postali podneblje za moje IsakoviÄeâ€.
Tako je nekada bilo. Danas živimo u nekom drugom PanÄevu. Onom zatrovane zemlje, vazduha, vode... U gradu u kojem vladaju nemaÅ¡tina i boleÅ¡tine. Zato, generacijo potpisanog, sećajmo se i priÄajmo mlaÄ‘ima o proÅ¡lim lepim vremenima. O pivu i perecama u Vajfertovoj pivari; o vožnjama Äamcima i velikim belim laÄ‘ama po TamiÅ¡u i Dunavu; o prvim milovanjima i poljupcima; o melodiji Å trausovog valcera „Na lepom plavom Dunavu†sa starih radio-aparata ili gramofona; o muzici tamburaÅ¡kih kapela iz brojnih kafana...
Sećajmo se Ä‘aÄkih dana i predstava panÄevaÄkog pozoriÅ¡ta: „Äidoâ€, „Kumova kletvaâ€, „Zona Zamfirovaâ€, „Put oko svetaâ€, „Na dnuâ€... Kultnih filmova u panÄevaÄkim bioskopima: „PoÅ¡tanska koÄijaâ€, „Kameni cvetâ€, „Beli jorgovanâ€, „Mama Huanitaâ€, „Bal na vodiâ€, „KiÅ¡e dolazeâ€, „Tarzan i njegov sinâ€...
Sećajmo se Å¡etnji po panÄevaÄkom Korzou, mirisnih vrtova i baÅ¡ta. Setimo se gimnastiÄarke Mime Tot – najlepÅ¡e devojke na Valtmanovom kupaliÅ¡tu, kao i drugih panÄevaÄkih lepotica: Erne i Neli, Bebe i Lidije, Lule i Mare, Ljiljane i Mire... Prisetimo se prekrasnih stihova prote Vase Živkovića, Zmaja, Crnjanskog...
Sećajmo se svega lepog u našim životima da bismo za trenutak zaboravili današnju smutnu i surovu stvarnost. Da bi nam bilo lakše.
Dragi stariji sugraÄ‘ani, sećajmo se i priÄajmo o tome mlaÄ‘ima.