Kultura
Kino-pesnica
Betmen: godina poslednja
„The Dark Knight Riseâ€, SAD/Velika Britanija, 2012, 165 min.
Uloge: Kristijan Bejl, Majkl Kejn, Geri Oldman, En Hatavej
Režija: Kristofer Nolan
„Uspon mraÄnog viteza†praktiÄno je remek-delo. Jeste, u pitanju je film o Betmenu, ali se slobodno može svrstati meÄ‘u najozbiljnija ostvarenja sedme umetnosti.
Finalni deo Nolanove trilogije o jednom od najpopularnijih strip junaka potpuno menja percepciju tretiranja superherojskog filma. Nolanovo ostvarenje svakako je najmraÄnija, najsumornija i najhladnija adaptacija stripa, ali je ujedno i najspektakularnija i najhrabrija.
Betmen je, kao lik, uvek balansirao na granici kempa i treÅ¡a s jedne i mraÄne gotike s druge strane, Å¡to se videlo i prilikom starih filmskih adaptacija. Oslanjajući se na premisu jedne od najhvaljenijih grafiÄkih novela ikad, „Povratak mraÄnog viteza†Frenka Milera, scenaristi Dejvid S. Gojer i Džonatan Nolan prave ubedljivu i potentnu osnovu za hipnotiÅ¡ući zakljuÄak sage u režiji Kristofera Nolana. Vizuelna majstorija reditelja stvara upeÄatljivi spoj fantazije i realizma, kombinujući Betmenove spravice i letilice s teÅ¡kim temama kao Å¡to su terorizam, politiÄka anarhija i ekonomska kriza. Duboko razdirući stripovsku postavku, Nolan pravi promiÅ¡ljenu i oÅ¡tru alegoriju na paranoiÄno stanje uma zapadnog druÅ¡tva – teroristiÄke napade, nuklearne pretnje, sukob meÄ‘u klasama... Na jednoj strani se uzdiže mraÄna senka faÅ¡izma, a na drugoj potpuna revolucionarna anarhija. Gotam Siti predstavlja metaforiÄnu noćnu moru i otelotvorenje svih strahova savremenog druÅ¡tva.
Iako je ovo film o Betmenu, njega gotovo da i nema, s obzirom na to da Nolan tretira ovu ikonu pop kulture viÅ¡e kao simbol i ideju. Kristijan Bejl upeÄatljivo igra Brusa Vejna/Betmena, kao tragiÄnog heroja u podjednakoj meri opsednutog mraÄnom psiholoÅ¡kom traumom i plemenitim osećajem dužnosti da žrtvuje razum, reputaciju i život da bi zaÅ¡titio svoj dom od apokaliptiÄnog uniÅ¡tenja.
Uprkos mraÄnom tonu i melanholiÄnoj atmosferi, „Uspon mraÄnog viteza†jeste viÅ¡e nego izuzetan blokbaster s vrhunskim glumaÄkim izvedbama, snažnim idejama, uzbudljivim akcionim sekvencama i senzacionalnim klimaksom. Nolanova saga se zavrÅ¡ila...
OCENA: * * * * *
M. Todorović
Knjige koje se gutaju
Dani opasnog življenja
(„Kugaâ€, Alber Kami, „Prosvetaâ€, Beograd, 1963)
Jedan od najznaÄajnijih istoriÄara svih vremena, antiÄki sveznadar Tukidid, opisao je propast atinskog polisa u vreme kada je ovim najmoćnijim gradom stare Helade harala kuga. Bilo je to u jeku Peloponeskog rata, kada je atinski savez bio nadomak pobede nad Spartom. Onda je nastupio nagli prevrat.
Opaka zaraza je poÄela da razara ne samo ljude već i same temelje gotovo savrÅ¡eno organizovanog druÅ¡tva. Kuga je nagnala pomahnitalu svetinu da javno Äini i preduzima ono Å¡to je do tada sebi dopuÅ¡tala samo u potaji. GraÄ‘ani se nisu muÄili ni oko Äega Å¡to je dotad smatrano vrlim. Ni bogobojažljivost ni ljudski zakoni nikoga viÅ¡e nisu mogli sputati da dela anarhistiÄki. Rasplet je poznat svima. Atina je izgubila rat protiv Sparte i zlatno doba Periklove vladavine se viÅ¡e nikada nije javilo u istoriji.
Mnogo vekova kasnije, jedan grad u Alžiru takoÄ‘e opseda ova užasavajuća zarazna bolest. Usled nagle izolovanosti i odseÄenosti od ostatka sveta, stanovnici Orana doživljavaju burne transformacije. SuoÄeni sa suÅ¡tim zlom u vidu smrtonosnog virusa oni napuÅ¡taju dotadaÅ¡nje postulate normalnog života i duboko zaranjaju u svet apsurda.
Francuski nobelovac Alber Kami u uzbudljivom romanu „Kuga†istražuje same granice ljudske egzistencije. Å ta se dogaÄ‘a s pojmovima kao Å¡to su sloboda, bratstvo, milosrÄ‘e, Bog i dobro u uslovima poviÅ¡enog, odnosno radikalno preobraženog intenziteta življenja. Kroz sudbine glavnih junaka, na prvom mestu doktora Rijea, potom bivÅ¡eg revolucionara Žana Tarua, novinara Ranmbera, gradskog službenika Grana, hohÅ¡taplera Kotara i sveÅ¡tenika Panlua, pisac pokuÅ¡ava da prikaže Å¡iru sliku krucijalnih pitanja vremena sutona humanistiÄkih vrednosti. Ova velika tema stradanja i borbe u Kamijevom delu dobija izraženu simboliÄnu projekciju. Roman je angažovan i vrlo aktuelan, pogotovo danas kada je druÅ¡tvena paranoja dosegla ekstremne vrednosti usled sve uÄestalijih pretnji ÄoveÄanstvu u vidu Å¡irenja smrtonosnih virusa, eksplozije terorizma, nuklearne ili prirodne katastrofe.
N. Rotar
Proslavljen Evropski dan jevrejske kulture
Humor kao odbrambeni mehanizam
Kao i prethodnih godina, Å¡irom Evrope je na prigodan naÄin 2. septembra obeležen „Evropski dan jevrejske kultureâ€. ÄŒlanovi Jevrejske opÅ¡tine PanÄevo upriliÄili su tim povodom sveÄani kulturni program u foajeu Kulturnog centra, uz prisustvo gradskog većnika za kulturu Milisava UroÅ¡evića. Prisutne je najpre pozdravio predsednik Jevrejske opÅ¡tine PanÄeva David Montijas, i upoznao ih s povodom održavanja ove sveÄanosti. ReÄ je o manifestaciji koja se održava u svim evropskim gradovima, svake prve nedelje u septembru. Prvi put je održana u Francuskoj 1995. godine na inicijativu jedne francuske jevrejske asocijacije i tamoÅ¡nje turistiÄke organizacije, radi promovisanja turizma i prikazivanja jevrejskog istorijskog nasleÄ‘a. Vrlo brzo je ta manifestacija prerasla lokalne okvire i postala evropska. Jevrejska opÅ¡tina PanÄevo se ukljuÄila u to obeležavanje 2003. godine i od tada aktivno uÄestvuje i doprinosi negovanju i razvijanju kulture svog naroda.
Ove godine, tema „Duh jevrejskog humora†pružila je mnogo mogućnosti uÄesnicima da budu kreativni i da se podsete koliko je smeh važan. Ak cenat je bio na otkrivanju specifiÄnosti jevrejskog humora, kao i Äitavog istorijskog i socioloÅ¡kog konteksta njegovog razvoja. Kako je navedeno u pratećem katalogu izložbe, ovaj humor je usko povezan s opstankom jevrejskog naroda. Nastao je u istoÄnoj Evropi u 19.
veku i nakon toga prolazio kroz brojne modifikacije u teškim uslovima antisemitizma, progona, pretnji i Holokausta. Odlikuju ga ozbiljnost, misaonost i jednostavnost.
„Izvrtanjem stvarnosti skoro do apsurda, on pokuÅ¡ava da tu stvarnost menja, izazove smeh i uÄini život podnoÅ¡ljivijim. S druge strane, isticanjem posebnosti, on pokuÅ¡ava da održi unutraÅ¡nju koheziju i identitet Jevreja koji sebe prihvataju onakvim kakvi su, daleko od idealnogâ€, napisala je Miroslava Kon Panić u pomenutom katalogu, uz izvrstan osvrt na Frojda i njegovo tumaÄenje humora kao odbrambenog mehanizma.
U programu je uÄestvovao i naÅ¡ poznati glumac Miroslav Žužić i razonodio publiku Å¡alama o Jevrejima. Na naroÄito odobravanje naiÅ¡le su Å¡ale o jevrejskim majkama, toliko brižnim da postaju komiÄne u upornim nastojanjima da zaÅ¡tite svoju decu od svega i svaÄega. Žule je proÄitao i poÄetak priÄe Efraima KiÅ¡ona, Äuvenog izraelskog satiriÄara i pisca. U nastavku programa za okupljene je prireÄ‘en koktel, a veÄe se zavrÅ¡ilo projekcijom „Nemog filma†Mela Bruksa.
Pored toga, u foajeu je postavljena i izložba printova „Duh jevrejskog humora†na kojoj su prikazani radovi komiÄara, pisaca i strip crtaÄa jevrejskog porekla, kao i kolekcija jevrejskih poslovica i izreka.
Predsednik Jevrejske opÅ¡tine PanÄeva istakao je da su manifestacije ovog tipa veoma važne za oÄuvanje jevrejskog identiteta i da na najbolji naÄin doprinose meÄ‘usobnom upoznavanju razliÄitih kultura u multietniÄkim sredinama.
– Mi smo registrovani kao verska organizacija, ali pored toga obavljamo i kulturne manifestacije na Å¡iroj teritoriji Banata. Jedan od naÅ¡ih problema biće uskoro reÅ¡en. Grad PanÄevo je uložio veliki napor u to da se imovina ostataka sinagoge prenese na nas i ovom prilikom zahvaljujemo na pomoći.
Želeli bismo da u budućnosti napravimo novu sinagogu, primerenu broju naÅ¡ih Älanova, koja će funkcionisati kao mali jevrejski centar za južni Banat. Mi smo uvek bili spona Izraela i Srbije. U PanÄevo dolazi sve viÅ¡e poslovnih ljudi iz Izraela i smatram da će im jedan takav objekat puno znaÄiti –– rekao je David Montijas.
S. Ć.
Održan deseti festival „ETHNO.COMâ€
Mesto egzotiÄnih ukrÅ¡tanja
Tradicija Srbije između Istoka i Zapada * World music ili brisanje granica
Festival tradicionalne muzike „ETHNO.COMâ€, posvećen ove godine prof. MiloÅ¡u Petroviću, održan je u petak, 31. avgusta, i u subotu, 1. septembra. On je doÄarao publici Å¡arolikost muziÄko-foklornih formi Srbije i izvoÄ‘aÄke stilove koji gravitiraju zvuÄnim paradigmama Istoka i Zapada.
O fenomenu muzike sveta
„ETHNO.COM†je poÄeo promocijom knjige „World Music u Srbiji – Tradicija, poreklo, razvoj†naÅ¡eg sugraÄ‘anina dr Rastka Jakovljevića, a predstavile su je etnomuzikoloÅ¡kinje Irina Cvijanović i Marija Vitas, poslednjeg dana avgusta u foajeu Kulturnog centra.
Kako je istakla umetniÄka direktorka festivala Selena RakoÄević, Jakovljević je napisao udžbenik za srednjoÅ¡kolce i gimnazijalce, uÄesnike kviza MuziÄke omladine, koji tretira poreklo, razvoj i definiciju koncepta muzike sveta ili world music-a kao žanra.
– Autor knjige objedinjuje razliÄite pristupe i dosadaÅ¡nja saznanja o jednom od savremenih fenomena popularne muzike. On tvrdi da world music treba posmatrati kao muziku Äija je glavna karakteristika susret razliÄitosti – mesto na kojem se drugaÄije muziÄke vrste ukrÅ¡taju i dopunjuju, ukazujući na teÅ¡koće prilikom svakog preciznog odreÄ‘enja i klasifikovanja ovog muziÄkog problema – rekla je Irina Cvijanović.
Ona je napomenula kako world music kao termin nije zaživeo u zemljama Balkana, već se koristio pojam etnomuzika. Govorila je, izmeÄ‘u ostalog, o hibridnosti, koja je u prirodi tog fenomena, i objasnila da je suÅ¡tina muzike sveta u negiranju i brisanju granica izmeÄ‘u tradicionalne, popularne, pa Äak i umetniÄke muzike.
NeÅ¡to kasnije iste veÄeri, ljubitelji džeza su na Letnjoj pozornici uživali u odliÄnom zvuku i originalnoj svirci Vasila Hadžimanova i njegovog benda, koji su 15 godina prisutni na naÅ¡oj muziÄkoj sceni. SpecifiÄnost ove grupe je u tome Å¡to se igra džezom i drugim stilovima, pa i balkanskim melosom. Balkanska muzika propuÅ¡tena je kroz Hadžimanovljev filter, Å¡to je rezultiralo autentiÄnim i svežim interpretacijama tradicionalne muzike.
Ka imaginarnom Istoku
Drugi dan festivala „ETHNO.COM†doneo je izvrsno i zanimljivo antropoloÅ¡ko predavanje prof. dr Ivana ÄŒolovića, održano u foajeu KC-a. On je razmatrao sliku Istoka i Zapada u govoru o srpskoj etno-muzici. Bavio se poreklom termina world music, estetiÄko-ideoloÅ¡kom platformom koja se mogla uoÄiti sredinom devedesetih, istiÄući ideoloÅ¡ki i politiÄki sukob izmeÄ‘u turbo-folka i roka.
ÄŒolović je govorio o pozitivnim i negativnim stereotipnim predstavama istoÄne i zapadne kulture i prisustvu egzotiÄnih stereotipa u govoru o srpskoj tradicionalnoj muzici. Etno-muziÄari sa ovog prostora obraćaju se publici na Zapadu i pružaju im egzotiÄnu sliku koju nema samo Srbija već i Balkan. TakoÄ‘e se osvrnuo na negativno viÄ‘enje Balkana, ali je skrenuo pažnju posetiocima i na pozitivne govore o tom podruÄju (drevnost, autentiÄnost, prirodnost). U svom predavanju je pratio liniju od jedne ograniÄene multikulturalnosti, koja je iskljuÄivala „anadolsko arlaukanjeâ€, do Å¡ire ideje multikulturalnosti i Levanta, gde se javlja novi govor o Balkanu i srpsko-turski muziÄki tandemi – spajanje Istoka s Orijentom.
Na Letnjoj pozornici su u subotu, 1. septembra, nastupila dva izuzetna izvoÄ‘aÄa Å¡to promoviÅ¡u stereotipe imaginarnog Istoka, interpretirajući tradicionalnu muziku shvaćenu u Å¡irem smislu. Prvo se predstavila Divna Ljubojević, koja je sa sastavom „Melodi†održala viÅ¡e od 600 koncerata u Srbiji i Å¡irom sveta. PanÄevaÄka publika Äula je pažljivo odabrana i kvalitetno izvedena dela duhovne muzike vizantijskog usmerenja nastala u rasponu od 13. do 20. veka.
Pavle Aksentijević i grupa „Zapis†dali su zatvaranju festivala posebnu draž. Kratak prvi blok bio je posvećen crkvenoj muzici, a potom je usledila etno-muzika s Kosmeta, iz južne Srbije i stare Srbije, prema zapisima Stevana Mokranjca i Miodraga Vasiljevića. Osobenost ovih melodija jeste to da su aranžirane i izvedene u duhu gradske muzike iz poznog srednjeg veka.
OvogodiÅ¡njim „ETHNO.COM-om†zaokružena je celina, kojoj je Selena RakoÄević dala svojevrstan autorski peÄat. Sledeće godine biće Å¡tampana publikacija koja će obuhvatiti svih deset godina festivala. Kako je najavio Slobodan Tanasijević, muziÄki urednik Kulturnog centra, od naredne godine uslediće zaokret u koncepciji manifestacije. PanÄevo će dobiti „ETHNO.COM†World Music Festival, Å¡to će iziskivati viÅ¡e novca, ali će predstavljati svima nov izazov.
J. Svirac
„PeÄat u crvenom vosku†na francuskom jeziku
Dve Žakline i PanÄevo kao spona
Tajni pogled u misteriju prošlih života
PanÄevaÄka književnica Žaklina KiÅ¡ Jocić dobro je poznata naÅ¡oj ÄitalaÄkoj publici. Posebnu pažnju privukao je njen roman „PeÄat u crvenom vosku†objavljen 2010. godine u izdanju „Laguneâ€. Knjiga je doživela i svoje drugo izdanje, a sudeći po interesovanju Äitalaca, njeni putevi se tek otvaraju. ReÄ je o izuzetno zanimljivom delu koje se Äita bez daha, s uspeÅ¡nim i uverljivim opisima dogaÄ‘aja i liÄnosti iz istorije PanÄeva.
Posebnu draž romanu daje i neobiÄna fabula zasnovana na hipnoterapiji, regresiji i misterijama proÅ¡lih života.
NaÄin na koji je autorka iskombinovala proÅ¡lost i sadaÅ¡njost svoje junakinje stvara napetu, dinamiÄnu i gotovo fantastiÄnu priÄu u kojoj svako može da pronaÄ‘e neÅ¡to za sebe. Pritom, jezik kojim se pripoveda je jednostavan, lagan i gotovo teÄe dok pred ÄitaoÄevim oÄima vaskrsavaju slike starog PanÄeva, mutne vode TamiÅ¡a i nesrećne junakinje koja krije tajnu svog porekla Äak i od sebe same.
– Roman je vrlo slojevit i ljudi su ga doživljavali na viÅ¡e nivoa. Neko je u njemu, pre svega, video fantastiÄan prikaz istorije PanÄeva s kraja 19. i poÄetka 20. veka, a neko je pažnju usmerio ka intrigantnoj temi vraćanja u proÅ¡le živote. U poslednje vreme uraÄ‘ene su brojne nauÄne studije koje dokazuju da hipnoterapija može puno da pomogne u leÄenju mnogih psiholoÅ¡kih poremećaja, neuroza, pa i psihoza.
Prema jednoj teoriji, iz prošlih života u sadašnji prenosimo emotivna sećanja. Dokazano je da su mnogi ljudi koji su se podvrgli hipnoterapiji i regresiji, kao i razrešavanju svojih konflikata iz prošlih života (ukoliko prošli životi postoje) dostigli izuzetno poboljšanje u rešavanju svojih problema u sadašnjosti.
Roman je nastao na osnovu istinite ispovesti osobe koja se podvrgla hipnoterapiji, a koja je želela da ostane anonimna za ÄitalaÄku publiku. Naravno, sam roman je u velikoj meri plod fikcije, ali u njemu ima i mnogo autentiÄnih detalja koji se tiÄu njenih iskustava s te hipnoterapije – otkrila nam je Žaklina KiÅ¡ Jocić, uz napomenu da se bavila i ulogom masona i njihovim uticajem na život obiÄnih ljudi, kako u proÅ¡losti tako i u danaÅ¡njem vremenu.
Uzbudljiv roman privukao je pažnju i slikarke, prevodioca i diplomiranog slaviste (na Univerzitetu u Sorboni) Žaklin Biseron. Preko interneta (taÄnije, preko „Fejsbukaâ€) dve Žakline su stupile u kontakt i vrlo brzo je postignut dogovor o prevodu knjige na francuski jezik. Žaklin je takoÄ‘e poreklom PanÄevka.
Njena majka se rodila u ovom gradu i tu je živela do svoje dvadesete godine, udaje i odlaska u Francusku. S prevoÄ‘enjem romana poÄela je proletos i uskoro će se pojaviti izdanje na francuskom jeziku. IzdavaÄ Ä‡e biti kuća „Privat†iz Tuluza, jedna od najpoznatijih u tom delu Francuske. Poseban problem u prevoÄ‘enju predstavljala je dilema kako u francuskom izdanju napisati reÄ PanÄevo. Žaklin nije htela da koristi fonetsku transkripciju i napiÅ¡e Pantchevo, jer je želela da francuskim Äitaocima olakÅ¡a put ka dodatnim informacija o dogaÄ‘ajima i likovima iz knjige. Zbog toga je ime grada napisano kao Pancevo, onako kako se to ime može koristiti prilikom pretrage na internetu. Pored tog uslovno reÄeno problemÄića, prevod joj nije predstavljao nikakav napor i radila ga je sa zadovoljstvom.
– Ja sam Žaklinin roman proÄitala za dva dana i bio mi je lak za prevod jer me je veoma zainteresovao. Posao mi je olakÅ¡alo i to Å¡to puno Äitam istorijske romane na francuskom jeziku tako da mi nije bilo teÅ¡ko da pronaÄ‘em arhaiÄne termine neophodne za istorijski deo romana – rekla je Žaklin Biseron i dodala da je odmalena veoma vezana za PanÄevo, grad u kome ima porodicu i prijatelje.
Uskoro će biti održana i promocija novog romana Žakline KiÅ¡ „Druga Å¡ansa†nakon Äega će se pristupiti i prevodu na francuski. Dve Žakline su, zahvaljujući internetu i „sluÄajnostimaâ€, pronaÅ¡le jedna drugu i reÄ â€žPanÄevo†će u narednom periodu, bez sumnje joÅ¡ dugo lomiti jezike francuskih Äitalaca. U svakom sluÄaju, ovo je veoma lep primer saradnje dveju uspeÅ¡nih žena, a roman „PeÄat u crvenom vosku†ne treba propustiti.
S. Ćirković
Lepota interkulturalnosti
VeÄe makedonske poezije
Poezija i kultura grade mostove među ljudima
Udruženje makedonske zajednice „German†iz Glogonja formirano je pre godinu dana s ciljem da promoviÅ¡e makedonsku kulturu. Na Äelu organizacije su Srećan Krstić i Maja Georgievska, koji su ove jeseni pokrenuli akciju upoznavanja sugraÄ‘ana s makedonskom poezijom. Karavan pesnika koji piÅ¡u na ovom jeziku ili u svom stvaralaÅ¡tvu obraÄ‘uju teme vezane za Makedoniju stigao je 3. septembra u panÄevaÄki Dom omladine.
Kako je objasnio Viktor Šećerovski, veliki poznavalac makedonske književnosti i voditelj programa, Dani makedonske kulture se već sedam godina održavaju u Srbiji.
Turneja je krenula iz Obrenovca, a pesniÄke veÄeri biće upriliÄene i u KaÄarevu, Glogonju, Jabuci, Zrenjaninu, Novom Sadu, VrÅ¡cu i Subotici.
– Veoma je teÅ¡ko organizovati ovakve manifestacije, pa bih htela da za podrÅ¡ku zahvalim Savetu za nacionalnu manjinu Makedonaca, Viktoru Å ećerovskom, direktoru „NIU MIIC-a†i Pokrajinskom sekretarijatu za kulturu. Želimo da i ljudi u malim mestima dobiju priliku da Äuju ovu poeziju i oÄekujemo odliÄnu posetu. TakoÄ‘e, poklonili smo 120 knjiga Domu omladine u PanÄevu, oko 100 knjiga domovima kulture u KaÄarevu i Glogonju, kao i Domu kulture „KoÄo Racin†u Jabuci – rekla je Georgievska.
DobrodoÅ¡licu pesnicima poželela je direktorka Doma omladine Danamarija Serdar. U prijatnoj atmosferi svoju poeziju su Äitali: Radomir Andrić, predsednik Udruženja književnika Srbije, pesnik Mićo Cvijetić, glavni urednik „Književnih novinaâ€, Branislav Veljković, urednik „Književnih novinaâ€, Ilija Betinski, pesnik i prevodilac s makedonskog, Miljurko Vukadinović, voditelj Äuvene tribine u Francuskoj 7, Biljana Obradović Donoski, pesnikinja sa Žabnjaka, DuÅ¡ica Ilin i Iskra Peneva, mlada autorka koja piÅ¡e na makedonskom i srpskom jeziku.
Iako svako od uÄesnika govori najmanje dva jezika, složili su se da je najvažniji onaj treći koji ih spaja, a to je jezik poezije. Viktor Å ećerovski je istakao da jedino poezija i kultura meÄ‘u ljudima grade mostove koji se nikada ne ruÅ¡e, a da su ovakve veÄeri stvorene za upoznavanje i meÄ‘usobno približavanje razliÄitih kultura i tradicija. On je rekao da možda na ovoj književnoj veÄeri ima viÅ¡e uÄesnika nego publike, ali da kao moto makedonskog Äasopisa „Videlo†stoji: „Koliko smo, toliko smo, dovoljno nas je.†Poezija nikada nije bila predmet interesovanja većine.
Radomir Andrić je govorio o svom pesniÄkom iskustvu balkanskog pevaÄa, o festivalu u Strugi, o svojoj prvoj objavljenoj pesmi u kojoj govori o Ohridu i nagradi za najboljeg pesnika, dobijenoj ove godine u Bitolju. UÄesnici su diskutovali i na temu položaja pesnika u druÅ¡tvu, a osim poezije govorili su i aforizme, koji su izazvali oduÅ¡evljenje i ovacije publike.
Na kraju su svi prisutni poželeli da se ovakva druženja Å¡to Äešće organizuju jer ona doprinose Å¡irenju vidika i meÄ‘usobnom upoznavanju razliÄitih kultura.
J. J.